moj prvi (ozbiljniji) susret sa čudesnim svetom dečije garderobe i veša bio je kada smo saznali da u naš život stiže devojčica. u toj zemlji čuda postoji sve što nova uzbuđena mama može da zamisli i mnogo više od toga. svaka mama (i tata) za svoje dete naravno želi najbolje, a to često na početku priče o roditeljstvu znači izbor šarenijeg, svetlucavijeg, bleštavijeg, lepšeg, komplikovanijeg, beskorisnijeg… nisam htela da naša devojčica bude uobičajeno i očekivano roze. zamislila sam da u svet zakorači u žutom, da bude sunčan dan i da ona bude naš dodatak suncu. i bio je sunčan, ali vetrovit majski dan, pa je, naravno prevelika, žuta kapica neodoljivo upotpunila njen izgled. prva garderoba uvek je kod nas bez izuzetka bila od pamuka ( 100% organski pamuk ), a boje od teget do narandžaste, od zelene do ljubičaste, od crvene do poneke stidljivo bele.
svaka je zamisao laka kad se ne uzme u obzir stvarnost (Marsel Prust)
prvi dani i meseci sa bebom su svakako čudesni- lepi, novi, uzbudljivi. upoznavanje znači istovremeno ogromnu sreću, ali i strah i preispitivanje da li sve radimo dobro, da li je beba zadovoljna, da li negde grešimo. ubrzo sam otkrila mnoge greške koje sam napravila sa izborom garderobe- da su neke kopče nepraktične, da na nežnoj pidžamici postoji grub rajsferšlus, da je gotovo nemoguće zakopčati milimetarsko dugme na leđima bebe koja se vrti. počela sam da primećujem da svaki pamuk nije isti. šarene bodiće počeli su sve češće da zamenjuju beli koji su bili laganiji, prozračniji, mekši i mirišljaviji. pored toga što su nam odgovarali uz svu garderobu, bez problema sam ih prala na višim temperaturama, bez sumnji da će se skinuti sve nemoguće fleke koje je beba uspevala da napravi. nije bez razloga bela boja simbol čistoće, zdravlja, sterilnosti, svetlosti, nisu bez razloga u vreme naših baka veš, spavaćice, posteljina bili uglavnom beli (i naravno uštirkani, za one koji se uopšte sećaju kako je to izgledalo).
kvalitet znači mudar izbor među mnogim mogućnostima (William Foster)
danas kao mama jednogodišnje devojčice sve češće gledam deklaracije na odeći, želeći da naš izbor bude organski pamuk. proveravam kakvi su šavovi i nitne, da li materijal omogućava koži da „diše“. ne želim da svoju devojčicu lišim boja, šljokica, crtanih junaka na garderobi, haljinica i kostima „sumnjivog“ sastava, ali kao odgovorni roditelj mogu uvek da napravim izbor kvalitetnog veša koji je u kontaktu sa osetljivom dečijom kožom. saznanje da postoji proizvođač koji se isključivo opredelio za proizvodnju veša od belog, organskog, najčistijeg pamuka ( 100% organski pamuk ) kontrolisanog porekla, dodatno mi daje sigurnost da biram najbolje za svoju bebu.
kako izabrati veš za svoje dete?
mama u zemlji čuda
moj prvi (ozbiljniji) susret sa čudesnim svetom dečije garderobe i veša bio je kada smo saznali da u naš život stiže devojčica. u toj zemlji čuda postoji sve što nova uzbuđena mama može da zamisli i mnogo više od toga. svaka mama (i tata) za svoje dete naravno želi najbolje, a to često na početku priče o roditeljstvu znači izbor šarenijeg, svetlucavijeg, bleštavijeg, lepšeg, komplikovanijeg, beskorisnijeg… nisam htela da naša devojčica bude uobičajeno i očekivano roze. zamislila sam da u svet zakorači u žutom, da bude sunčan dan i da ona bude naš dodatak suncu. i bio je sunčan, ali vetrovit majski dan, pa je, naravno prevelika, žuta kapica neodoljivo upotpunila njen izgled. prva garderoba uvek je kod nas bez izuzetka bila od pamuka ( 100% organski pamuk ), a boje od teget do narandžaste, od zelene do ljubičaste, od crvene do poneke stidljivo bele.
svaka je zamisao laka kad se ne uzme u obzir stvarnost (Marsel Prust)
prvi dani i meseci sa bebom su svakako čudesni- lepi, novi, uzbudljivi. upoznavanje znači istovremeno ogromnu sreću, ali i strah i preispitivanje da li sve radimo dobro, da li je beba zadovoljna, da li negde grešimo. ubrzo sam otkrila mnoge greške koje sam napravila sa izborom garderobe- da su neke kopče nepraktične, da na nežnoj pidžamici postoji grub rajsferšlus, da je gotovo nemoguće zakopčati milimetarsko dugme na leđima bebe koja se vrti. počela sam da primećujem da svaki pamuk nije isti. šarene bodiće počeli su sve češće da zamenjuju beli koji su bili laganiji, prozračniji, mekši i mirišljaviji. pored toga što su nam odgovarali uz svu garderobu, bez problema sam ih prala na višim temperaturama, bez sumnji da će se skinuti sve nemoguće fleke koje je beba uspevala da napravi. nije bez razloga bela boja simbol čistoće, zdravlja, sterilnosti, svetlosti, nisu bez razloga u vreme naših baka veš, spavaćice, posteljina bili uglavnom beli (i naravno uštirkani, za one koji se uopšte sećaju kako je to izgledalo).
kvalitet znači mudar izbor među mnogim mogućnostima (William Foster)
danas kao mama jednogodišnje devojčice sve češće gledam deklaracije na odeći, želeći da naš izbor bude organski pamuk. proveravam kakvi su šavovi i nitne, da li materijal omogućava koži da „diše“. ne želim da svoju devojčicu lišim boja, šljokica, crtanih junaka na garderobi, haljinica i kostima „sumnjivog“ sastava, ali kao odgovorni roditelj mogu uvek da napravim izbor kvalitetnog veša koji je u kontaktu sa osetljivom dečijom kožom. saznanje da postoji proizvođač koji se isključivo opredelio za proizvodnju veša od belog, organskog, najčistijeg pamuka ( 100% organski pamuk ) kontrolisanog porekla, dodatno mi daje sigurnost da biram najbolje za svoju bebu.
Milica Jovićić, Marina mama