koliko puta ste čuli čuvenu rečenicu kojom drugi savetuju roditelje dece, koja još nisu krenula u školu – ,, sada uživaj, videćeš šta te čeka kada ti dete krene u školu!“.
pitala sam se, gde ta deca idu i kakva je to škola bila u koju smo mi, roditelji, išli? odgovor je jednostavan, škola je ista ali nije isti pristup roditelja školi, tačnije deci koja kreću u školu.
roditelji dobijaju informacije koje prihvate bez prethodne mogućnosti da provere što naravno je i nemoguće jer dete tek kreće u školu.
roditelje unapred muče razne misli koje utiču na odnos prema školi i često se dešava da određene emocije (strah, anksioznost, nekada i bes) prenesu na svoje ukućane pa i na đaka prvaka, što uzrokuje da se ponašaju neadekvatno (vrše pritisak na dete i od njega očekuju previše ili nasuprot očekuju minimalno, roditelji rade sve ono što treba dete da uradi, proveravaju kako rade ostala deca, ostale učitelji/ce, porede svoje dete sa drugom decom…) međutim, realnost je malo drugačija. đak prvak ulazi u jednu novu fazu razvoja, od 7. do 12. godine.
šta bismo trebali da znamo o ovoj fazi razvoja i koje su to specifičnosti na koje treba da obratimo pažnju kao roditelji a u cilju prihvatanja i suočavanja sa svim izazovima i novinama:
budite ponosni na svoje dete i na sebe kao roditelja jer vaše dete otvara novo životno poglavlje svoje knjige života. u njoj će biti ispisane mnoge stranice nekada lepim, a nekada manje lepim sadržajima. ali kakve god sve su deo odrastanja i sazrevanja vašeg deteta.
verujem da ste do sada dete pričom uveli funkcionisanje školskog života, jer većina do sada nije imala slična iskustva s obzirom da većina dece pohađa predškolski program u vrtićima koji se ne razlikuje mnogo od onoga što je vaše dete već naučilo u vrtiću.
šta je to što bi dete trebalo da zna:
vreme boravka u školi je određen školskim rasporedom i vreme boravka u školi će zavisiti od rasporeda časova za svaki dan, ukoliko dete ostaje u produženom boravku i sa tim ga upoznati koliko će dugo tamo boraviti.
potrebno je da dete krene na vreme u školu, bez mogućnosti kašnjenja. predlog je da se prilikom pravljenja spiska pravila – obavezno pravilo i ono oko čega nema pregovora bude vreme buđenja.
upoznati dete da svaki čas traje 45 minuta i da za to vreme potrebno sedi, sluša i razmišlja o čemu učitelj/ca pričaju. ne očekujte to od svakog deteta, obzirom na kratku pažnju i nemogućnost da sve isprati. Bitno da prihvate i rado idu u školu. na početku imajte razumevanja ukoliko ima čestu potrebu da ustane, da nešto kaže ili pita sve je to deo dečije radoznalosti potrebe da verbalizuje svaku nedoumicu i misao koja je javi. kada prođe dovoljno vremena od početka škole (nekada to može da potraje i nekoliko meseci) a dete nastavi da bude nepažljivo i ne izvršava minimum svojih obaveza u školi tražite saveznika u učitelju/ci i zajedno pomozite detetu i budite strpljivi.
vreme odmora je ograničeno i da je to vreme kada može da se pripremi za sledeći čas i igra sa drugarima.
imaće svoju učionicu u kojoj će se odvijati nastava.
priprema porodice za polazak deteta u prvi razred
da biste izbegli moguće probleme i neprijatne situacije koje dolaze sa svakom novinom i promenom u porodičnom funkcionisanju predlog je:
zajedno sa detetom nekoliko dana nakon početka škole napravite dogovor oko pravila koja su neophodna da se poštuju: redovno pohađanje nastave, sem ukoliko postoji realni problem zbog koga dete ne može da pohađa nastavu. izrada domaćih zadataka je detetova obaveza i preporučljivo je da vreme izrade bude uvek u isto vreme (dolazak iz škole, odmor , izrada domaćih zadataka i dogovoriti se da između rada budu 2-3 pauze od 10 do 15 minuta, ne tolerišite izradu domaćeg zadatka od po nekoliko sati nekada to ume da bude jako opterećujuće za celu porodicu i da poremeti svakodnevno porodično funkcionisanje) prevelika pomoć roditelja oko domaćih zadataka kasnije može da izazove veliki problem – dete se potpuno na to osloni i očekuje da radi domaći, tek kada roditelj sedne pored njega ili dođe sa posla.
kada dete radi samostalno imajte strpljenja i ne kritikujte greške i ne hvalite ukoliko nije za pohvalu, bitno je da realno procenjujete detetova postignuća.
dete treba da samostalno pakuje svoju školsku torbu, prvih 10-15 dana škole. detetu možete pomoći dok ne nauči raspored časova i koje knjige treba da spakuje za koji dan. izbegavajte da proveravate sa drugim roditeljima ili drugarim detetom šta je domaći zadatak. prvih mesec dana možete mu pomoći u proveri, ukoliko dete uvidi da nema potrebe da zapamti šta ima za domaći zadatak jer zna da će te vi sve to saznati ne šaljete mu dobru poruku i ne dajete dobar primer.
ne nagrađujte dobre ocene novčano ili nekom kupovinom, na taj način kod deteta sprečavate da se razvija spoljna motivacija, da uči zbog drugi i zbog stimulacija, dovoljna stimulacija da ga svojom reakcijom i ponašanjem učinite ponosnim. nekada ,,nagrada“ za dobar uspeh može da bude odlazak na zajednički izlet. vreme provedeno zajedno sa porodicom i na taj način razvijanje i jačanje osećaja zajedništva i pripadanja.
ne dozvolite da se pravila koja su dogovorena ne poštuju, dete može jako brzo da shvati da sa roditeljima može da manipuliše, svako dete će više poštovati biti u budućnosti zahvalno roditelju koji mu je pokazao jasne granice preko kojih se ne prelazi i na taj način će u životu znati i sebi i drugima da postavi granice i na taj način spreči mnoge loše ishode.
u slučaju sukoba, sa detetom treba pričati o problemu ili tražiti pomoć.
naučite dete da uči i ono što nauči zapamti trajno
neka vreme za učenje i izradu domaćih zadatak bude uvek u isto vreme sa manjim pauzama.
proveravajte sveske i knjige deteta svakodnevno.
neka dete ima svoj kutak za učenje.
na radnom stolu da budu samo neophodne knjige i pribor (sve što ne može da skrene pažnju na igru).
pomoći detetu da uči sa razumevanjem, korišćenjem asocijacija, slikovnog prikaza, posebno dok ne savlada pisanje. podstaknite da slikovno prikaže jer vizuelna ilustracija i asocijacije duže se zadržavanju u pamćenju -informisati se više na www.ntcucenje.com
neka vaše dete uvek zna da ste tu da mu pomognete ,, uvek traži pomoć kada ti je potrebna“.
prihvatite emocije svog prvaka
neka deca će stresno prihvatiti promenu. okruženja, zahtevi koji se postavljaju pred njega, nervozni roditelji , i dalje prevelika želja za igrom – sve to može da prouzrokuje da vaše dete burno reaguje i na najmanju poteškoću. prihvatite emociju, ne reagujete isto, porazgovarajte o situaciju koja je izazvala emocionalnu reakciju i iznađite rešenje zajedničkim snagama. vaše dete ima pravo da ispoljava sve emocije ne očekujete da ako je krenulo u školi na da treba racionalnije da reaguje (njihov neokorteks ne dozvoljava njihovom emocionalnom mozgu da umire reakcije).
preporuke
dogovorite se da petak, kao poslednji radni dan u školi bude dan kada ćete svi odmarati i koristiti za zajedničko porodično vreme (zajedničko vreme na podu – možete sa detetom pričati o vašim školskim iskustvima, igrati društvene igre).
ne poredite vaše dete sa drugom decom, to može da ga frustrira i nauči da se uvek poredi sa drugima i kao posledicu ne sagleda realno svoje mogućnosti i sopstvene potencijale.
prvi dan škole napravite porodično slavlje jer treba da slavite dan jer je za vaše dete i vašu porodicu to veliki dan jer vaše malo dete korača sve većim koracima u svet odraslih, ali tu ste da ga i dalje držite za ruku i polako puštate da zakorača stabilnim i sigurnim hodom.
šta treba da znate ako vaše dete kreće u prvi razred
koliko puta ste čuli čuvenu rečenicu kojom drugi savetuju roditelje dece, koja još nisu krenula u školu – ,, sada uživaj, videćeš šta te čeka kada ti dete krene u školu!“.
pitala sam se, gde ta deca idu i kakva je to škola bila u koju smo mi, roditelji, išli? odgovor je jednostavan, škola je ista ali nije isti pristup roditelja školi, tačnije deci koja kreću u školu.
roditelji dobijaju informacije koje prihvate bez prethodne mogućnosti da provere što naravno je i nemoguće jer dete tek kreće u školu.
roditelje unapred muče razne misli koje utiču na odnos prema školi i često se dešava da određene emocije (strah, anksioznost, nekada i bes) prenesu na svoje ukućane pa i na đaka prvaka, što uzrokuje da se ponašaju neadekvatno (vrše pritisak na dete i od njega očekuju previše ili nasuprot očekuju minimalno, roditelji rade sve ono što treba dete da uradi, proveravaju kako rade ostala deca, ostale učitelji/ce, porede svoje dete sa drugom decom…) međutim, realnost je malo drugačija. đak prvak ulazi u jednu novu fazu razvoja, od 7. do 12. godine.
šta bismo trebali da znamo o ovoj fazi razvoja i koje su to specifičnosti na koje treba da obratimo pažnju kao roditelji a u cilju prihvatanja i suočavanja sa svim izazovima i novinama:
budite ponosni na svoje dete i na sebe kao roditelja jer vaše dete otvara novo životno poglavlje svoje knjige života. u njoj će biti ispisane mnoge stranice nekada lepim, a nekada manje lepim sadržajima. ali kakve god sve su deo odrastanja i sazrevanja vašeg deteta.
verujem da ste do sada dete pričom uveli funkcionisanje školskog života, jer većina do sada nije imala slična iskustva s obzirom da većina dece pohađa predškolski program u vrtićima koji se ne razlikuje mnogo od onoga što je vaše dete već naučilo u vrtiću.
šta je to što bi dete trebalo da zna:
vreme boravka u školi je određen školskim rasporedom i vreme boravka u školi će zavisiti od rasporeda časova za svaki dan, ukoliko dete ostaje u produženom boravku i sa tim ga upoznati koliko će dugo tamo boraviti.
potrebno je da dete krene na vreme u školu, bez mogućnosti kašnjenja. predlog je da se prilikom pravljenja spiska pravila – obavezno pravilo i ono oko čega nema pregovora bude vreme buđenja.
upoznati dete da svaki čas traje 45 minuta i da za to vreme potrebno sedi, sluša i razmišlja o čemu učitelj/ca pričaju. ne očekujte to od svakog deteta, obzirom na kratku pažnju i nemogućnost da sve isprati. Bitno da prihvate i rado idu u školu. na početku imajte razumevanja ukoliko ima čestu potrebu da ustane, da nešto kaže ili pita sve je to deo dečije radoznalosti potrebe da verbalizuje svaku nedoumicu i misao koja je javi. kada prođe dovoljno vremena od početka škole (nekada to može da potraje i nekoliko meseci) a dete nastavi da bude nepažljivo i ne izvršava minimum svojih obaveza u školi tražite saveznika u učitelju/ci i zajedno pomozite detetu i budite strpljivi.
vreme odmora je ograničeno i da je to vreme kada može da se pripremi za sledeći čas i igra sa drugarima.
imaće svoju učionicu u kojoj će se odvijati nastava.
priprema porodice za polazak deteta u prvi razred
da biste izbegli moguće probleme i neprijatne situacije koje dolaze sa svakom novinom i promenom u porodičnom funkcionisanju predlog je:
zajedno sa detetom nekoliko dana nakon početka škole napravite dogovor oko pravila koja su neophodna da se poštuju: redovno pohađanje nastave, sem ukoliko postoji realni problem zbog koga dete ne može da pohađa nastavu. izrada domaćih zadataka je detetova obaveza i preporučljivo je da vreme izrade bude uvek u isto vreme (dolazak iz škole, odmor , izrada domaćih zadataka i dogovoriti se da između rada budu 2-3 pauze od 10 do 15 minuta, ne tolerišite izradu domaćeg zadatka od po nekoliko sati nekada to ume da bude jako opterećujuće za celu porodicu i da poremeti svakodnevno porodično funkcionisanje) prevelika pomoć roditelja oko domaćih zadataka kasnije može da izazove veliki problem – dete se potpuno na to osloni i očekuje da radi domaći, tek kada roditelj sedne pored njega ili dođe sa posla.
kada dete radi samostalno imajte strpljenja i ne kritikujte greške i ne hvalite ukoliko nije za pohvalu, bitno je da realno procenjujete detetova postignuća.
dete treba da samostalno pakuje svoju školsku torbu, prvih 10-15 dana škole. detetu možete pomoći dok ne nauči raspored časova i koje knjige treba da spakuje za koji dan. izbegavajte da proveravate sa drugim roditeljima ili drugarim detetom šta je domaći zadatak. prvih mesec dana možete mu pomoći u proveri, ukoliko dete uvidi da nema potrebe da zapamti šta ima za domaći zadatak jer zna da će te vi sve to saznati ne šaljete mu dobru poruku i ne dajete dobar primer.
ne nagrađujte dobre ocene novčano ili nekom kupovinom, na taj način kod deteta sprečavate da se razvija spoljna motivacija, da uči zbog drugi i zbog stimulacija, dovoljna stimulacija da ga svojom reakcijom i ponašanjem učinite ponosnim. nekada ,,nagrada“ za dobar uspeh može da bude odlazak na zajednički izlet. vreme provedeno zajedno sa porodicom i na taj način razvijanje i jačanje osećaja zajedništva i pripadanja.
ne dozvolite da se pravila koja su dogovorena ne poštuju, dete može jako brzo da shvati da sa roditeljima može da manipuliše, svako dete će više poštovati biti u budućnosti zahvalno roditelju koji mu je pokazao jasne granice preko kojih se ne prelazi i na taj način će u životu znati i sebi i drugima da postavi granice i na taj način spreči mnoge loše ishode.
u slučaju sukoba, sa detetom treba pričati o problemu ili tražiti pomoć.
naučite dete da uči i ono što nauči zapamti trajno
neka vreme za učenje i izradu domaćih zadatak bude uvek u isto vreme sa manjim pauzama.
proveravajte sveske i knjige deteta svakodnevno.
neka dete ima svoj kutak za učenje.
na radnom stolu da budu samo neophodne knjige i pribor (sve što ne može da skrene pažnju na igru).
pomoći detetu da uči sa razumevanjem, korišćenjem asocijacija, slikovnog prikaza, posebno dok ne savlada pisanje. podstaknite da slikovno prikaže jer vizuelna ilustracija i asocijacije duže se zadržavanju u pamćenju -informisati se više na www.ntcucenje.com
neka vaše dete uvek zna da ste tu da mu pomognete ,, uvek traži pomoć kada ti je potrebna“.
prihvatite emocije svog prvaka
neka deca će stresno prihvatiti promenu. okruženja, zahtevi koji se postavljaju pred njega, nervozni roditelji , i dalje prevelika želja za igrom – sve to može da prouzrokuje da vaše dete burno reaguje i na najmanju poteškoću. prihvatite emociju, ne reagujete isto, porazgovarajte o situaciju koja je izazvala emocionalnu reakciju i iznađite rešenje zajedničkim snagama. vaše dete ima pravo da ispoljava sve emocije ne očekujete da ako je krenulo u školi na da treba racionalnije da reaguje (njihov neokorteks ne dozvoljava njihovom emocionalnom mozgu da umire reakcije).
preporuke
dogovorite se da petak, kao poslednji radni dan u školi bude dan kada ćete svi odmarati i koristiti za zajedničko porodično vreme (zajedničko vreme na podu – možete sa detetom pričati o vašim školskim iskustvima, igrati društvene igre).
ne poredite vaše dete sa drugom decom, to može da ga frustrira i nauči da se uvek poredi sa drugima i kao posledicu ne sagleda realno svoje mogućnosti i sopstvene potencijale.
prvi dan škole napravite porodično slavlje jer treba da slavite dan jer je za vaše dete i vašu porodicu to veliki dan jer vaše malo dete korača sve većim koracima u svet odraslih, ali tu ste da ga i dalje držite za ruku i polako puštate da zakorača stabilnim i sigurnim hodom.
Jovana Anđelković
specijalni pedagog
beogradski razvojni centar